PIŠE:
Danijel Marković
Obične
žarulje proglašene su prijetnjom okolišu. Ali što je sa „ štednim „ žaruljama?
Štedne žarulje zamjenjuju Wolframove iako u sebi sadrže jedan od najotrovnijih
metala – Živu. Kada ju zagrijete, živa se pretvara u plin i isparava. Iako je
količina žive u žaruljama 5 mg što je u odnosu na toplomjer 300 puta manja
količina, živa u žaruljama se isparava, što je opasno, iako je postupak
prikupljanja žive u slučaju razbijanja žarulje ili toplomjera isti. Najprije
provjetrite prostoriju najmanje 15 minuta i živu skupljajte selotejpom,
papirom ili kapaljkom, a sav pribor koji ste koristili za skupljanje,
uključujući i živu, hermetički zatvoriti u staklenu posudu. Ono što je
najvažnije, uvijek skinite nakit ako ga imate, jer se živa lako veže za zlato i
srebro.
Plinovi
koji nastaju isparavanjem žive najštetniji su za trudnice i djecu, odn. za
njihov nervni sustav jer je još u razvitku, a siptomi su nesanica i umor, a
potom i gubitak pamćenjja. Udahnuta živa može izazvati upalu i propadanje
plućnog tkiva, a oštećuje i bubrege.
Kako
upozorava EU, štedne žarulje smanjuju emisiju CO2 u okolišu, odn. zbog
globalnog zatopljenja. Uporabom „štednih“ žarulja smanjujete emisiju CO2 za
0,4% na globalnom nivou, što se jedva može i izmjeriti. Svjetlost koju
proizvodi Wolframova žarulja je skoro ista kao dnevna svjetlost, dok „štedne“
žarulje proizvode „isprekidanu“. Njeno „treperenje“ izaziva veliki stres i
umor, a to se može izmjeriti posebnom napravom. Naime, talasi na kojima rade
štedne žarulje su treptajuće i tako stvaraju buku koju ne čujemo, ali osjetimo.
Efekt štedne žarulje na kožu |