Ljetna patrola radija DW se zaustavila na jezeru Modrac. Ovo je vjestačko jezero nekada bilo poznato i mnogo izvan granica biveš Jugoslavije. Danas je to ogromna vodena površina bez kupača. Gdje je nestao stari sjaj?
„Modračko jezero dugačko je više od 14 kilometara, a široko nepuna 3 km. Nadaleko je bilo poznato po bogatom ribljem fondu“, priča nam Predrag Stanković, jedan od najvećih stručnjaka iz oblasti klasične gitare i izvan prostora BiH. Ovaj put srećemo ga u ulozi barbe, koji već trideset godina plovi vodom Modračkog jezera . „Ako smijem biti malo šaljiviji, rekao bih da je prije jezero bilo više divlje, a da su sad ljudi malo više divlji. Bilo je ljepše, zato što je priroda bila nedirnuta. Ja se sjećam da sam stvarno pio vodu iz jezera, a danas mi ne bi palo napamet. Mada vjerujem da je sve to zagađenje estetsko zagađenje i da ga je moguće eliminisati jednim običnim čišćenjem. „
Nekada bilo, sada se spominjalo
Ova vještačka akumulacija nastala je 1962. godine najviše za potrebe industrije tuzlanskog kraja, ali je decenijama bilo i mjesto sigurnog uživanja i opuštanja, ne samo za lokalno stanovništvo. O ribarskim pričama sa Modraca, profesor Stanković priča nam dok se vozimo čamcem i pokušavamo uloviti poneku ribu.
„Ovdje se govorilo ovako. Kad se uhvati krupan šaran, onda on godišnje raste po jednu kilu, u priči. Recimo bilo je da ljudi sjede, pa „zameze“ i malo popiju u tom ribolovu. Dok se oni tako zapričaju i zapiju, desi se da dođe stvarno krupna riba. Oni to ne primjete i odnese štap. I onda tek pričaju, kolika je tek ta bila riba. „
Modrac je „raj“ za umjetnike
Danas jezero Modrac izgleda puno drugačije u odnosu na decenije koje pamti naš sagovornik. Ipak, istinske zaljubljenike u ovo veliko vodeno prostranstvo za Modrac vežu jaki osjećaji, ali i želja za istinskim opuštanjem daleko od gradske vreve, a samim umjetnicima , kakav je i profesor Stanković ovakav je ambijent nepresušni izvor energije i inspiracije. „Strašno imponuje doći u jedan ovakav ambijent. Nije nešto što trpi, nije nešto što čeka jedva da prođe, nego nešto u čemu uživa i može zaista kreativno da se bavi time u takvom prostoru.“
Kada smo se u čamcu barbe Predraga zaustavili negdje na sredini jezera spoznali smo njegovu istinsku veličinu i svu ljepotu kojom je okružen. Iz okolnih šuma na obale su stidljivo provirivale male drvene kuće, a neumorni ribari vidjeli su se svud okolo. Slika koja daje vjeru da će se na ovo jezero vratiti i kupači i da će modračko jezero zasjati starim sjajem.
